Šta je PCOS i kako da znate da li ga imate?

Piše: dr Ivana Đurđević Starović, spec. ginekologije i akušerstva, medicinski urednik sajta www.hocubebu.rs

Sindrom policističnih jajnika (PCOS) karakteriše raznovrsnost kliničke slike. Postavljanje dijagnoze se zasniva na anamnestičim podacima, to jest tegobama koje pacijentkinja navodi, na ultrazvučnom pregledu male karlice i na laboratorijskim analizama.

Kao glavne tegobe, pacijentkinje navode iregularna menstrualna krvarenja ili odsustvo menstruacije, to jest amenoreje, zatim akne, gojaznost, pojačanu maljavost i otežano začeće.

 

Odsustvo menstruacije može biti primarno, ukoliko pacijentkinja nikada nije imala menstruaciju ili sekundarno, ukoliko je došlo do izostanka menstruacije nakon normalnih menstrualnih perioda. Menstruacioni ciklusi su najčešće anovulatorni, odnosno, tokom njih ne dolazi do oslobađanja jajne ćelije iz folikula. Anovulatorni ciklus sa sobom povlači nemogućnost oplodnje u tom ciklusu i vodi infertilitetu.

Ultrazvučnim pregledom male karlice otkrivaju se brojne male ciste (veličine od 2 do 8mm). Po tome je sindrom i dobio naziv, poly = više. Međutim, ciste jajnika mogu biti prisutne i kod žena koje nemaju PCOS, tako da ultrazvučni nalaz, sam po sebi ne može biti osnova za postavljanje dijagnoze.

Laboratorijske analize ukazuju na povišene vrednosti muških polnih hormona (androgena). Povišene vrednosti androgena dovode do stvaranja akni i pojačane maljavosti. Povišene su vrednosti LH hormona. Dolazi do inverzije odnosa FSH i LH, gde LH hormon ima veće vrednosti u odnosu na FSH. Takođe, zapaženo je da u PCOS dolazi do insulinske rezistencije i povišenih vrednosti insulina u krvi. Insulinska rezistencija znači slabije reagovanje ćelija na insulin. Da bi se dokazala insulinska rezistencija, potrebno je uraditi OGTT  sa insulinemijama. Ukoliko je tokom merenja povišen insulin, to je dokaz da insulinska rezistencija  postoji.

Saznaj više:  Ono nešto

Uzrok sindroma policističnih jajnika nije u potpunosti razjašnjen, ali se smatra da genetski faktor ima značajnu ulogu.

Prilikom postavljanja dijagnoze PCOS, bitno je isključiti bolesti koje mogu dati sličnu kliničku sliku. Tu se pre svega misli na hipotireozu (smanjenu funkciju štitaste žlezde). Dijagnoza hipotireoze se postavlja lako, na osnovu vrednosti hormona štitaste žlezde. Potom na hiperprolaktinemiju (povišene vrednosti prolaktina u krvi), koja se takođe postavlja laboratorijskom analizom hormona prolaktina. Mora se misliti i na tumore nadbubrega koji daju povišene vrednosti muških polnih hormona.

Terapija PCOS zavisi od životnog doba žene. Ukoliko je reč o mlađoj ženi, koja još uvek ne planira trudnoću, kao terapija se preporučuje kontraceptivna pilula. Pacijentkinja će na taj način smanjiti svoje tegobe. Takođe se pacijentkinjama sa PCOS savetuje i redukcija telesne težine. S obzirom da smo rekli da u PCOS postoji insulinska rezistencija, u terapiju se može uvesti i metformin. Kod žena koje žele trudnoću, u terapiji dolazi u obzir progesteron u drugoj fazi ciklusa, a takođe se mogu koristiti lekovi za indukciju ovulacije.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *