Uticaj psiholoških faktora na lečenje neplodnosti

VariousMedicinske intervencije mogu da podstaknu anksioznost, depresiju i stres. U savremenom društvu oko pet odsto stanovništva boluje od primarnog ili sekundarnog infertiliteta. Stručnjaci smatraju da samo polovina od svih slučajeva neplodnosti ima fizičko poreklo, a da su ostali neobjašnjivi ili rezultat prihosomatskih problema kod žene. Ali istraživači napominju da većina slučajeva neplodnosti može na neki način da se poveže sa nekim psihološkim uzrokom kod muškarca ili žene.

U oko jedne trećine slučajeva neplodnosti, problem je otkriven kod žene, dok je u otprilike trećini slučajeva, problem otkriven kod muškarca. Međutim, kod svakog desetog slučaja, problem neplodnosti je otkriven kod oboje. Preostali parovi čak ni ne znaju zasigurno koji je uzrok njihove neplodnosti.

Sprovedeno je mnogo manje istraživanja reakcija muškaraca na nepolodnost, ali oni obično prijavljuju da imaju manje stresa nego žene. Međutim, jedno istraživanje je došlo do zaključka da muška reakcija može da zavisi od toga da li je neplodnost dijagnostikovana kod njega ili njegove partnerke. Kada je problem pronađen kod njihovih žena ili partnerki, muškarci nisu prijavljivali da su tužni, kao što su u takvom slučaju bile žene. Ali kada muškarci saznaju da su oni ti koji su neplodni, oni dožive isti nivo niskog samopouzdanja, stigme i depresije kao i neplodne žene.

Sažetak

  • Relativno odskorašnji fokus na fizičke uzroke neplodnosti znači da se ne obraća dovoljno pažnje na psihološke posledice.
  • Nuspojave lekova, novčani problemi i nesigurni rezultati doprinose povećanju stresa zbog nepolodnosti.
  • Za dodatne informacije i resurse o tome kako da se izborite sa stresom nastaog zbog neplodnosti posetite  sajt www.health.harvard.edu/mentalextra.

Stres zbog neplodnosti i intervencije

Osobe koje saznaju da su neplodni često dožive normalnih ali ipak uznemirujućih emocija koje se javljaju kod osoba koje tuguju zbog nekog gubitka – u ovom slučaju sposobnost da rađaju. Tipične reakcije obuhvataju šok, tugu, depresiju, ljutnju i frustraciju, kao i gubitak samopoštovanja, samopouzdanja, kao i osećaj kontrole nad svojom sudbinom.

Međuljudski odnosi mogu da se poremete – ne samo primarni odnos sa supružnikom ili partnerom, već takođe i odnosi sa članovima porodice i prijateljima koji nenamerno nanose bol davanjem dobronamernih ali netačnih mišljenja i saveta. Parovi koji se bore sa neplodnošću mogu da izbegavaju druženja sa prijateljima koji su trudni ili sa porodicama koje imaju decu. Takođe mogu da se bore sa problemom seksualne disfunkcije izazvane anksioznošću i drugim bračnim konfliktima.

Postoji oko 40 načina lečenja neplodnosti. Oko 85 do 90 odsto pacijenata se leče konvencionalnim metodama lečenja, koje podrazumevaju savete o vremenu seksualnog interkursa, terapiju lekovima koji promovišu ovulaciju ili sprečavaju pobačaje, kao i hirurške intervencije radi popravljanja reproduktivnih organa. Samo oko tri odsto pacijenata koristi naprednije asistirane reproduktivne tehnologije kao što su van telesna oplodnja (IVF). I dok medicinske intervencije nude pomoć i nadu, koji su preko potrebni, istraživanja pokazuju da one takođe i samo povećavaju stres, anksioznost i tugu koje pacijenti već osećaju zbog same neplodnosti.

Saznaj više:  Menopauza- ta strašna reč za one koje još nemaju bebu

Nuspojave lekova. Lekovi i hormoni koji se koriste za lečenje neplodnosti mogu da izazovu razne psihološke nuspojave. na primer, sintetički estrogen Klomifen citrat (Clomid, Seraphene) koji se često prepisuje jer poboljšava ovulaciju kao i proizvodnju sperme, može da izazove anksioznost, prekide sna, promene raspoloženja, i razdražljivost kod žena. (Ove nuspojave nisu dokumentovane kod muškaraca). Drugi lekovi za neplodnost mogu da izazovu depresiju, manije, razdražljivost, kao i probleme sa razmišljanjem. Pacijentima i lekarima može biti teško da razaznaju koje su reakcije psihološke a koje su izazvane lekovima – a ipak otkrivanje uzroka je od suštinskog značaja za određivanje narednih koraka.

Novčani problemi. Samo u 15 država je obavezno da zdravstveno osiguranje pokriva i lečenje neplodnosti, a i između njih se razlikuje šta sve to osiguranje i pokriva. Troškovi lečenja neplodnosti su veliki. Prosečna cena jednog ciklusa IVF sa svežim embrionima, na primer, iznosi 8.158 dolara, sa dodatnih 3.000 do 5.000 solara po ciklusu za lekove za neplodnost. Oni pacijenti koji nemaju zdravstveno osiguranje koje pokriva lečenje neplodnosti ili sredstva za to, nemogućnost dobijanja lečenja može da doprinese osećaju bespomoćnosti i beznadežnosti.Čak i pacijenti kojima zdravstveno osiguranje pokriva lečenje mogu da shvate da zbog participacije ili ograničenja osiguranja moraju da plate značajan iznos iz sopstvenog džepa.

Izbori i ishodi. Ukupno gledano, lečenje neplodnosti pomogne oko polovini pacijenata da postanu roditelji, ali se mogućnost uspešnosti smanjuje sa godinama. Pacijenti koji saznaju da će postati roditejli su presećni, ali takođe moraju da nauče da se prilagode novim ulogama i pritiscima – i tokom trudnoće i nakon porođaja. Žene koje su doživele nekoliko pobačaja, na primer, često iskuse anksioznost zbog toga da li će moći da iznesu trudnoću ceo termin.  Kod starijih parova može da dođe do rasprave oko toga da li da se podvrgnu prenalatlim testiranjima poput amniocinteze.

S druge strane, neuspešno lečenje može da izazove ponovni ciklus žalosti i tugovanja. Ta tuga može biti izuzetno teška kod pacijenata koji žive u zapadnim razvijenim zemljama kao što su Sjedinjene Države, gde postoji kulturološka pretpostavka da će svako ko naporno radi i ko je uporan uspeti da postigne zartani cilj.

Takođe je veoma teško znati kada treba prestati sa lečenjem. Često jedan partner želi da prekine lečenje pre drugog, što može da dovede do otežanih odnosa. Većina pacijenata mora postepeno, ali sa velikim poteškoćama, da pređe sa želje za biološkom decom ka prihvatanju činjenice da će morati da pokupaju sa usvajanjem ili da shvate da će morati da žive bez dece.

Saznaj više:  Kolpitis ili zapaljenje vagine

Dodatni izazovi sa psihičkim zdravljem

Izveštaji slučajeva i studije koji koriste mere samoizveštavanja ukazuju na to da pacijenti koji pate od neplodnosti mogu da iskuse veću tugu od ostalih ljudi.  Međutim, detaljnija istraživanja su dovela do zaključka da – za većinu slučajeva – stope anksioznosti, depresije, i drugih psihičkih poremećaja nisu veće nego kod opšte populacije. Pacijenti mogu da iskuse ozbiljne psihičke probleme na prolaznoj osnovi, dok se bore sa emitivnim i fizičkim rolerkosterom koji je uobičajen za lečenje neplodnosti.

Na primer, jedna studija u Tajvanu koristila je rigorozni instrument za istraživanje – strukturalni dijagnostički intervju sa psihijatrom – da bi ispitala 112 žena koje traže tretman potpomognute oplodnje. Žene su takođe morale da ispune skalu samoispitivanja.  Nivoi anksioznosti i depresije su bili viši nego kod ostatka populacije. Istražitalji su dijagnostikovali anksiioznost kod 23 odsto ljudi koji su učestvovali u istraživanju, u poređenju sa 11 odsto koji su utvrđeni u odvojenoj studiji nad pacijentima koji traže opštu medicinsku pomoć. Takođe su dijagnostikovali jaku depresiju kod 17 odsto žena koje su tražile lečenje neplodnosti, u poređenju sa 6 odsto kod ostalih pacijenata.

Tretman lečenja neplodnosti takođe može da pogorša postojeće psihičke probleme. Na primer, kod žena koje pate od neplodnosti koje su prethodno patile od depresije imaju veće šanse da ponovo postanu depresivne tokom lečenja nego druge žene koje takođe pate od neplodnosti.

Terapije koje mogu biti od pomoći

Mnogi pacijenti pronađu sami način da se bore sa porblemima, ili potraže pomoć od prijatelja, porodice, ili od jedne od mnogih grupa za pomoć ljudima koji se bore sa neplodnošću koje su sad dostupne kako lično tako i preko interneta. Ali nekima ipak treba dodatna pomoć.

Savetovanje. Preporuke za kratkoročno savetovanje u sprilično česte – posebno kada želi da se poveća strategija savladavanja problema, ili pruži pomoć pri donošenju odluka (pošto se pacijenti susreću sa dosta izbora tokom lečenja). Pacijenti koji isuse produžene promene u raspoloženju ili spavanju ili oni koji imaju problema u vezi treba da traže sveobuhvatniju procenu, pošto ovo mogu biti znakovi anksioznosti ili depresije.

U idealnom slučaju, savetovanje treba da počne pre nego pacijenti krenu sa lečenjem neplodnosti, jer neke studije – iako ne sve – sugerišu da rešavanje psiholoških faktora poput depresije, anksioznosti i stresa može da poveća šanse dobijanja deteta. Kliničari koji rade sa naplodnim pacijentima mogu da obezbede podatke o tome kako se boriti sa umorom, smanjiti stres i anksioznost, i poboljšati komunikaciju sa drugima.

Psihoterapija. Takođe mogu biti korisne i posebne vrste terapije. Na primer, studije su zaključile da međuljudska terapija (koja se fokusira na poboljšanju odnosa i rešavanju konflikata sa drugima) i kognitivno-bihejvioralna terapija (koja uočava i pokupava da pormeni nezdrave načine razmišljanja ili ponašanja) može da pomogne pacijentima koji pate od neplodnosti a koji se bore sa blagom do umerenom depresijom. Istraživanja su pokazala da psihoterapija može da pomogne kod anksioznosti ili depresije bilo da se sporovodi individualno, parovima, ili u grupi.

Saznaj više:  Na koji način jod deluje preventivno

Tehnike relaksacije. Pošto neplodnost i njeno lečenje može da izazove znatan stres, stručnjaci preporučuju različite tehnike relaksacije. Na primer, svesna meditcija, duboko disanje, vođena mašta i joga promovišu rukovođenje stresom. (Za dodatne informacije i sredstva pogledati onlajn bazu na stranici: www.health.harvard.edu/stress.)

Lekovi. Antidepresivi i lekovi za lečenje anksioznosti su korisni kada su simptomi srednji do jakih. Međutim, žene koje uzimaju psihijatrijske lekove trebalo bi da uzmu u obzir rizike koje oni mogu da imaju na fetus koji se razvija u njima. Neki psihijatrisjki lekovi mogu da utiču na lekove za neplodnost, što dodatno komplikuje lečenje.Na primer, pilule za kontracepciju koje se prepisuju radi regulacije ovulacije mogu da umanje nivo određenih benzodijazepina u krvi, uključujući lorazepam (Ativan), dok u isto vreme povećavaju nivoe drugih lekova, poput alprazolama (Xanax) i imipramina (Tofranil) u krvi.  Važno je da pacijenti ali i kliničari izvagaju sve faktore kada donose odluke u vezi lekova.

Za dodatne informacije

Američko društvo reproduktive medicine (ASRMPozovite205-978-5000 ili posetite www.asrm.org

Ova profesionalna organizacije koja okuplja stručnjake iz oblasti lečenja neplodnosti objavljuje smernice i organizuje sastanke o medicinskom menadžmentu neplodnosti. Njihova Stručna grupa za psihičko zdravlje se fokusira na psihološke i emotivne aspekte lečenja neplodnosti.

REŠITI: Nacionalno Udruženje Neplodnosti Pozovite 703-556-7172 ili posetite www.resolve.org

Ova organizacija pruža edukaciju, podršku, publikacije i zalaganje za muškarce i žene koje se suočavaju sa neplodnošću.

Teško osvojena odluka

iako psihološki izazovi lečenja neplodnosti mogu da budu poražavajući, većina pacijenata donese neku vrstu odluke – bilo da je to da će postati roditelji biloškog deteta, ili da će usvojiti decu, ili da će graditi život bez dece. Ali ova odluka se obično teško donosi, i pacijenti mogu da osete da su zauvek promenjeni iskustvom lečenja neplodnosti.

Burns LH. “Psihijatrijski Apsekti Neplodnosti i lečenja Neplodnosti,” Psihijatrijske Klinike Severne Amerike (Dec. 2007): Vol. 30, No. 4, pp. 689–716.

Cousineau TM, et al. “Psihološki Uticaj Neplodnosti,” Najbolje Prakse i Istraživanje: Kliničko Akušerstvo i Ginekologija (April 2007): Vol. 21, No. 2, pp. 293–308.

Odbor Američkog udruženja Reproduktivne Medicine. “Sposobnost rađanja dece i Pružanje usluga lečenja neplodnosti,” Neplodnost i Sterilitet (Sept. 2004): Vol. 82, Suppl. 1, pp. S208–11.

Za dodatne podatke, posetite www.health.harvard.edu/mentalextra.

tekst je baziran na članku Harvarda

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *